image

image

image

image

image

image

image

image

image

„Nepodnošljiva lakoća postojanja“ | P.U.L.S.E – Magazin za umetnost i kulturu
http://pulse.rs/polja-jagoda-zauvek-o-samoubistvu-i-lososima/

image

Dinajina sjećanja
Izgubljeni raj

” Ljudi robuju životu i zbog tog robovanja dani su im prepuni poniženja i stradanja, a noći su im sve u krvi i suzama ”
čitam pjesnikove misli o robovanju duše i osjećam snagu njegova uma.
” Evo minu sedam tisuća godina od mog prvog rođenja i do sada ne vidjeh ništa osim potčinjenih, pozatvaranih i okovanih robova ” piše veliki Libanonski pjesnik i poziva me na misaono putovanje tim beskrajem koje on naziva stratište i tražim u njemu mirisne plodove pjesnikovih snova.  

Kahlil Gibran je pjesnik, književnik, filozof i mistik, a za neke smutljivac i heretik. Vrhunac njegove temeljne filozofije nalazimo u njegovu zrelom djelu Prorok. U njemu je podsvjesno opisao vlastiti život: svoju mudrost dozrijevanja, primanja svega što postoji i ulazak u harmoniju stvaranja. Prorok govori o čovjekovu iskustvu između rođenja i smrti; o sokratovskoj temeljnoj samospoznaji u kojoj će se čovjek, prije ili poslije, naći usred neprekidnoga nastajanja i prolaznosti. Gibran o sebi razmišlja na tromeđi vjerskih tokova: židovstva, kršćanstva i islama. Na njegov rad je utjecala mudrost arapskih filozofa, osobito Averroesa, Avicene i al-Gazalija.  

Svijesna toga da živim u kršćanskoj civilizaciji ja, diveći se pjesnikovom stihu, sjedinjujem njegove misli sa mislima onih koji su tu našu civilizaciju svojim misaonim bogatstvom stvarali i još uvijek je stvaraju.

Ulazim misaono u divlji svijet kvanta, najsitnijih djelića univerzuma i osjetila da u njemu vladaju zakoni koje je teško spoznati čistim razumom. Taj svijet je, za moj um, pun čudesnih iznenađenja, svijet u kojem se događaji odvijaju bez nekog objašnjivog razloga, svijet u kojem jedna čestica u isto vrijeme može biti na dva različita mjesta, ona može biti točkica, val i titrajuća struna. No taj je fascinantni svijet u isto vrijeme i moj svijet.
Svaki djelić toga čudesnog svijeta postoji od samog početka univerzuma. Prije nego je postao cvijet u mom vrtu, on je možda bio u zubu nekog dinosaurusa, u plavoj kosi Marilyn Monroe ili je lebdio pješčanom olujom nas Saharom.  
Misaono smo otkrili paralelne univerzume, dokazali postojanje drugih galaksija, ali na tom misaonom putu još uvijek nismo otkrili mjesto gdje se krije davno izgubljeni raj, to već bezbroj puta opjevano, opisano, oslikano kraljevsvo nebesko.  
Priče nam govore da tamo nema vremena, tamo je skrivena vječnost, beskonačnost i besmrtnost.  

Ako je ovaj naš svijet i naš život njemu uistinu samo Božji san, dozvolimo mu da dalje sanja, ne budimo ga, ostavimo ga u miru njegovog vječnog postojanja.  
Raj se možda ipak sakrio u tišini i (…)

http://http://blog.dnevnik.hr/dinajina-sjecanja/2008/07/index.htmlPronađoh